Trgovačka i komercijalna škola "Davor Milas"

Ako postoji neka nepremostiva barijera koja nam priječi ostvarenje naših želja i afirmaciju naših talenata, onda ona zacijelo nije materijalne naravi, nego je sklop psihičkih i mentalnih blokada postavljenih u našim glavama ili ograničenjima vlastite volje. Ako nešto doista želimo, što nas može spriječiti? Ako nešto istinski volimo, tko nas može odvratiti? Najboji primjer ovih tvrdnji naš je učenik  I.K1 razreda Leon Lendić  koji je bez ikakvog imperativa nametnutog životom ili školom odlučio postati trajnim baštinikom japanske kulture i tradicije. Počeo je samostalno, riječ po riječ, ovladavati japanskim jezikom i ulaziti u zamršene tajne njihova tradicionalnoga pisma. Bez skupih turističkih aranžmana, bez ekskluzivnih tečajeva i osobnih kontakata, Leon je u tišini svoje sobe napravio prve pomake gledajući popularni japanski crtani film Anime. Polako je počeo razumijevati riječi i sponatano ih učiti pa je naš Leon ubrzo  postigao hvale vrijedan uspjeh. Pred njim se otvorio jedan potpuno novi duhovni prostor koji ga je svakom usvojenom riječi i svakim naučenim znakom razveseljavao otkrivajući mu veličanstvenu dušu japanskog čovjeka i bogatstvo jezične i povijesne tradicije ove zanimljive kulture.  Pročitati samo jedan stih na japanskom jeziku i shvatiti ga na pravi način, nije li to najljepša nagrada koju čovjek može dobiti? Bravo Leone, i neka ti japanski jezik sa sobom donese obilje mudrosti i ljepote koju može ponuditi samo Zemlja Izlazećeg Sunca. 

A SADA SLIJEDI KRATKI TEČAJ O JAPANU I NJEGOVOM PISMU:

Japan

日本

日本 = Japan; otočna država istočne Azije s glavnim gradom Tokyom (東京).Dva japanska slova koja označavaju ime Japana znače “izvor sunca” pa se tako cijela zemlja često naziva “Zemlja Izlazećeg Sunca”. Japan je jedna od vodećih svjetskih sila i jedna od tehnološki najrazvijenijih država svijeta, vodeći na mnogim poljima znanstvenih istraživanja posebice u elektronici i robotici. Nadalje, ono što mi je možda najprivlačnije je japanska arhitektura, tj. njihova specifična gradnja. Kad čujem riječ Japan prvo što mi padne na um su njihove osobite “kuće”. Također mi je primamljiv njihov pejzaž koji je nevjerojatno razigran i neobičan za naše pojmove.

Osim toga, vrlo zanimljivo mi je i pismo kojim se služe. Pismo su Japanci preuzeli od Kineza u 5. stoljeću. Za ideografske kineske znakove zvane kanđi (漢字) razvili su vlastiti sustav čitanja i iz njih su izveli dva fonemska sustava, tj. pisma, hiraganu (ひらがな, hiragana) i katakanu (カタカナ, katakana). Svako od tri pisama ima svoje mjesto i način korištenja. Osim ta tri pisma, povremeno se koristi i latinica(ローマ字, romađi), uglavnom za kratice i ponekad za naglašavanje riječi. U japanskom sustavu pisanja moguća su dva smjera pisanja:   okomiti smjer (tradicionalan način) – stupci s desna na lijevo, znakovi u stupcu idu odozgo prema dolje i  vodoravni smjer – redovi idu odozgo prema dolje, a znakovi u redu s lijeva na desno.

Gotovo sam zaboravio spomenuti nešto vrlo važno, a to je sumo hrvanje. Sumo hrvanje je full contact sport u  kojemu hrvač (rikishi) nastoji drugog hrvača izbaciti iz kružnog borilišta (dohyō) ili ga natjerati da dotakne pod bilo kojim dijelom tijela osim stopala. Sumohrvanje mi je oduvijek bio zanimljiv sport i želio bih pogledati koji meč uživo.

Pozdrav svim japanolozima u našoj školi od Leona Lendića iz I.K1 razreda!