Trgovačka i komercijalna škola "Davor Milas"
Ona poznata mladalačka fraza "biti drukčiji od drugih" često mlade ljude odvodi u besmisleni egzibicionizam i pomalo smiješnu ekstravaganciju jer brkaju pojmove upadljivosti i osobnosti. Osobnost se, na žalost, nikada ne prepoznaje na prvi pogled i treba vremena da se otkrije u svom sjaju i ljepoti, poput zlata kad s njega otpuhnemo sloj prašine. Uvijek sam sa zanimanjem promatrao naše učenike trudeći se proniknuti u srž njihova bića i otkriti posebnost koju ljubomorno čuvaju od drugih ili je uopće nisu svjesni. Na ovaj način vam želim predstaviti našu učenicu Ellu Pratnemer koja svoje talente nije zakopala u zemlju, već ih je uspjela realizirati gotovo do profesionalne razine.
Kada bih tražio dvije riječi kojima bih je najbolje opisao, glasile bi: dijete prirode. Ova rođena Baranjka odmalena je udahnula opojnu atmosferu Kopačkoga rita i zavoljela gotovo mistična ozračja stare Drave, biljskih veduta i nepreglednih baranjskih bentova i kanala. Kod nje se potvrdila ona stara filozofska hipoteza da je čovjek određen tlom s kojega je potekao. Ella je imala sreću da je odrasla u obitelji koja drži do tih vrijednosti i i djeci daje slobodu vlastite realizacije. Ljubav prema prirodi Ella je, na poticaj svoga oca, spojila s pecanjem koje joj je otvorilo jednu sasvim novu dimenziju harmonije s prirodom i duševnog mira. Iako je ova aktivnost uglavnom bila vezana za mušku populaciju, u zadnje vrijeme se javlja jedna nova samosvjesna generacija mladih djevojaka koje se poput Elle s ljubavlju laćaju pecaroškoga štapa i uranjaju u zanimljivi svijet silkova, udica, mamaca, rolnica, sočno potkrijepljenih onim legendarnim ribičkim pričama koje svojom maštom daleko nadilaze jednog Cervantesa ili Ivanu Brlić Mažuranić. U ovoj pecaroškoj strasti Ellu ne pokreće nikakvo koristoljublje ili osobni interes jer, zvuči paradoksalno, riba joj nije omiljena hrana na jelovniku. Peca isključivo iz svoga gušta i nadmudrivanja s nepredvidljivim ribama koje imaju svoju vlastitu i neupućenima teško shvatljivu logiku napadanja mamca. lako vrlo mlada, Ella je zbog svojih sportskih uspjeha na sebe već skrenula brojnu medijsku pozornost. Lista je podugačka pa ću ovdje spomenuti samo one najznačajnije: prvakinja Osječko-baranjske županije 2020. godine, sudjelovanje na državnom prvenstvu u Zgrebu na Banovoj Jaruzi 2021.; ove godine sudjelovat će na svjetskom prvenstvu u Bilju kao sudac, a također je prešla iz kategorije kadetkinje u kategoriju juniorke i siguran sam da ćemo za nju još čuti.
Uz ove pecaroške aktivnosti Ella se bavi i folklorom te kroz pjesmu, narodnu nošnju i ples uspijeva pozitivno kanalizirati višak mladalačke energije i onoga biološko-etničkog nasljeđa koje poput vodoskoka struji kroz čovjeka ne dajući da utrne vatra naših predaka. Moram priznati da sam Ellu zapazio baš kroz taj segment jer je u prelijepoj narodnoj nošnji sudjelovala na Humanitarnom jesenskom sajmu u našoj školi. Nisam mogao ne zamijetiti taj izraz neobičnog zadovoljstva i samosvijesti koji isijavaju iz svakoga detalja. To je ono kad nošnja ne nosi čovjeka, već čovjek nošnju.
Na kraju možemo samo zaključiti da atraktivnost nekoga sporta ne ovisi o količini medijske pažnje, slave i popularnosti, nego o količini zadovoljstva koje pruža čovjeku potvrđujući ga kao ono originalnu i neponovljivu pojavnost koja vlastito ispunjenje postiže osluhujući nježne porive svoje duše. Dakle, slijedimo svoje srce i bit ćemo sretni.
O ostalom neka pričaju fotografije:
Ivica Mršo
