Trgovačka i komercijalna škola "Davor Milas"
MOJ DRUGI ŽIVOT, CHRISTIANE FELSCHERINOW
'Malo tko je mislio da bih mogla doživjeti 51. godinu, a vidi, tu sam', tim jer riječima Christiane predstavila svoju autobiografiju 'Moj drugi život'.
Kada je 1978. izašla knjiga "Mi djeca s kolodvora Zoo", Christiane je tada imala 16 godina i već je proživjela pravi pakao. Odrasla je uz emocionalno hladnu majku i oca alkoholičara koji ju je često tukao. S 12 je godina došla u dodir s drogama, s 14 godina je prvi puta uzela heroin. Našla se u svijetu ovisnosti, kriminala i prostitucije na berlinskom kolodvoru Zoo koji je bio poznat po prostituciji maloljetnika. Njezina majka ju je iz svega toga izvukla u zadnji tren i poslala baki na selo. Christiane nakon toga pet godina nije ni dotakla droge.
Uspjeh knjige o njezinom životu koju su napisala dva njemačka novinara i istoimenog filma (1981.) učinili su ju poznatom u cijelome svijetu. Njezina sudbina je potaknula rasprave o ovisnosti i prostituciji maloljetnika širom Europe. Ona gostuje u brojnim televizijskim i radijskim emisijama, upoznaje njemačke i svjetske zvijezde. Bez većih uspjeha okušava se kao pjevačica i glumica. Pritisak kojem je izložena je velik. A onda najprije poseže za kokainom, a potom se vraća na heroin.
Uslijedile su godine u kojima su se terapije odvikavanja smjenjivale s ponovim padanjem u ovisnost. Samo jednom dobiva dojam da bi napokon mogla trajno uspjeti. 1996. godine na svijet dolazi njezin sin Phillip. Djetetov ju otac napušta nekoliko mjeseci kasnije. Pa ipak, upravo je to dijete ono što ju drži na životu. "On je jedino ispravno što sam ikada napravila u životu", piše u ovoj njezinoj knjizi. "Uz njegovu pomoć sam postala bolji čovjek."
Jedanaest godina živi sa sinom, a onda ponovno pada u krizu. Centar za socijalni rad oduzima joj dijete i smješta ga kod udomitelja. Christiane se ponovo vraća drogama. Sin je i danas kod udomitelja. Redovito ga posjećuje.
U knjizi "Moj drugi život" Christiane piše o mnogim tamnim trenucima svoga života. Christiane danas živi u okolici Berlina. Unatoč cirozi jetre i hepatitisu i dalje konzumira alkohol i hašiš. Već skoro 20 godina sudjeluje u programu odvikavanja od droga.
Ivona Živko, 2.K1
BILJEŽNICA, NICHOLAS SPARKS
Ovaj je roman nešto predivno. Knjiga je to o pravoj ljubavi koja je u meni probudila osjećaje. Za mene je to istinit dokaz kako prava ljubav ostaje zapamćena i kako se za prvom, pravom ljubavlju uvijek pati. Mislim da je glavna junakinja donijela pogrešnu odluku, ali svaki čitatelj sam odlučuje što će o tomu misliti….
Nicholas Sparks je američki književnik i scenarist čija su specijalnost ljubavni romani. Objavio je više od 20 romana koji su prevedeni na više od 40 jezika. Svoj prvi uspjeh postigao je knjigom 'The Notebook' 2001. godine. Taj je roman primjer iz kojega se vidi da je njegov autor srcolomac. Brojni su njegovi romani postali svjetski bestseleri, a njih je osam doživjelo i filmsku adaptaciju. Prema 'Bilježnici' je također snimljen film.
'Bilježnica' je roman o predrasudama i izazovima, knjiga je to koja govori o izdaji i opraštanju, o snazi i vjernosti. Roman je to o izgubljenoj ljubavi koja nikad nije završila već je, godinama, samo još više rasla. To je priča koja vraća vjeru u ljubav. U knjizi je detaljno opisan život mladoga para čija je strastvena veza bila prekinuta nakon što su se razdvojili tijekom Drugog svjetskog rata. Glavni razlog za njihovo razdvajanje su prigovori Allinih roditelja, pripadnika visoke građanske klase, koji su smatrali da njezin dečko Noa nije prava prilika za nju. Godinama poslije, naravno, njihovi se životi opet isprepliću.
'Ja nisam poseban, u to sam siguran. Ja sam običan čovjek, s običnim mislima, i vodio sam običan život. Nisu mi posvećeni spomenici i moje ime uskoro će biti zaboravljeno, ali volio sam jednu osobu svim srcem i dušom. To je uvijek bilo dovoljno…”. Tako počinje ova lijepa ljubavna priča, a kako završava – provjerite sami.
Marina Boroš, 2.K1
DAJ DA ZAPLAČEM, COKIE RODRIGUEZ, BETTY SHONAUER
Ovu knjigu sam odabrala radi pouke koju sam naučila pročitavši ju. Knjigu mi je prije nekoliko godina preporučila jedna predivna žena koja vjeruje da sve na svijetu ima svoj razlog, pa mi je željela pokazati da život, i kada je težak, ima svoj smisao. Taj se smisao nalazi u nama samima. Ova mi je knjiga pomogla pronaći svoj put i shvatiti da nam život neprekidno šalje lekcije iz kojih učimo, a učeći ih, penjemo se na vrlo visoka i teška brda i prolazimo kroz stvari koje ne želimo prolaziti.
Ova predivna priča, koja je napisana prema istinitom događaju, pokazala mi je da, gubeći puno stvari, puno i dobivamo, jer sva snaga koju ulažemo u nešto nalazi se u nama samima. Naučila sam da je život nepredvidiv i da smo mi jedini glumci u svome filmu, jedini pjesnici u svojoj pjesmi i da smo mi jedini krojači svoga života.
Glavna snaga u ovoj knjizi nalazi se u divnoj ženi koja se morala susresti s jako puno boli u životu kako bi došla do spoznaje da njen život vrijedi i da vjera svijetli onoliko koliko otvorimo oči. Svaka pogreška donosi darove i pouke, svaka pouka vodi mudrosti, a svaki neuspjeh novom postignuću. Neuspjesi i pogreške su prečke na ljestvama koje vode prema ispunjenju naših potencijala. Ako ne doživljavamo neuspjehe, znači da nismo izabrali dovoljno uzvišene ciljeve.
Autorica knjige podijelila je s nama svoju životnu priču i time nam omogućila uranjanje u njezin život i njezino razmišljanje. Ona je Meksikanka koja je odlučila da njezina priča bude mnogima inspiracija.
Danijela Jagić, 1. K1
3096 DANA, NATASCHA KAMPUSCH
Natascha Kampusch rođena je 17. veljače 1988. godine u Beču. Postala je žrtvom jedne od najduljih otmica u novijoj povijesti. 2.ožujka 1998. Natascha je prvi puta išla sama u školu kroz opasni kvart u kojem živi i toga ju je jutra oteo čovjek u bijelom kombiju. U kombiju su joj razne misli prolazile kroz glavu i pomisao kako bi uskoro mogla umrijeti.Nakon nekoliko sati našla se na podu mračnog podruma jedne obiteljske kuće, umotana u deku. U toj tamnici, velikoj jedva pet kvadratnih metara, bez prozora, Natascha je prolazila kroz pakao. Njezin otmičar Wolfgang Priklopil ju je ponižavao, zlostavljao, izgladnjivao... Uvjeravao ju je da nema više obitelj i da joj je on jedini.
„Tek sada, nakon što sam napisala ove retke, mogu podvući crtu i doista kazati: ja sam slobodna“, napisala je Natascha Kampusch na kraju svoje knjige, koja je tiskana u 50 tisuća primjeraka, a prodaje se u jedanaest zemalja. Četiri godine nakon što je pobjegla od svog otmičara Wolfganga Priklopila (44), Natascha je izdala autobigrafiju "3096 dana“ u kojoj opisuje više od osam godina fizičkog i psihičkog zlostavljanja i ponižavanja. Priklopil je Nataschu oteo 1998. kao 10-godišnju djevojčicu. Kampusch je iz zatočeništva uspjela pobjeći tek u kolovozu 2006., nakon čega se Priklopil ubio.
Natascha Kampusch u svojoj autobiografiji iskreno i otvoreno govori o teškom djetinjstvu, zarobljeništvu, tjelesnom i duševnom zlostavljanju. Međutim, otkriva i kako je u toj bezazlenoj situaciji naučila manipulirati svojim otmičarem i uspjela pobjeći. Njezina muka trajala je 3096 dana.
Ovu knjigu bih preporučila svima kako bi uvidjeli da nisu svi ljudi dobri i da bi trebali uživati u svakom trenutku jer se život može promijeniti u sekundi.
Ivona Majer, 2.K2
U POTRAZI ZA ALASKOM, JOHN GREEN
U potrazi za Alaskom prva je knjiga danas iznimno popularnog pisca Johna Greena, objavljena 2005. Iako prvijenac, nakon izdavanja, odmah je pobrao simpatije čitatelja i dobio nagrade udruge američkih knjižničara i zauzeo prvo mjesto na listi bestsellera.
Knjiga prati živote grupice mladih srednjoškolaca i govori o tome koliko i kako na nas mlade utječu ljudi koje susrećemo i upoznajemo. Glavni likovi knjige nalik su mnogima od nas i stoga je čitatelju lako prepoznati se u pojedinim opisanim događajima.
Glavni su likovi mladić Miles, omiljen, dopadljiv, od svih prihvaćen, Alaska, jedna od onih popularnih djevojaka u čijem društvu svi žele biti i Pukovnik, zabavni mladić s kojim se svi žele družiti.
Njih se troje upoznaju u Internatu u koji odlaze na daljnje školovanje i ulaze u razne avanture kojima pomiču granice štreberskog, bogatog i uštogljenog Internata. Knjiga je puna ljubavnih zapleta, humora i intriga, ali je i ozbiljno posvećena psihološkoj analizi likova i njihovim međusobnim odnosima. Iako priča o likovima završava neočekivano tragično, čitatelj otkriva kako je iščitao snažnu priču o životu i smrti, o borbama koje sa sobom ima svaki teenager, o njegovim sukobima s prijateljima i okolinom.
A zašto je tratinčica na naslovnici knjige, otkrijte sami!
IVANA RADO 2.K3
ISPRIČAT ĆU TI PRIČU, JORGE BUCAY
Ispričat ću ti priču vrlo je jednostavna knjiga koja se bavi vrlo kompliciranim stvarima.
Demian je mladić s problemima poput naših, te odlazi psihoterapeutu Jorgeu u nadi da će mu psihoterapija pomoći riješiti bar neke od njih. No, ovo nije knjiga u kojoj se poeškoće s kojima se on u životu susreće uzdižu na filozofsku razinu, koja će nam pružiti uvid u najskrivenije predjele Demianove svijesti ili će posvjedočiti kompleksnom i snažnom odnosu psihoterapeuta i njegovog klijenta. Ovo je knjiga o pričanju priča (i njihovim terapeutskom učinku), dva simpatična i pristupačna lika, situacijama u kojima ćemo se i mi sami prepoznati te pokojoj vrijednoj spoznaji.
Kako je naglasak isključivo na pričama, o likovima doznajemo malo (tj. ništa), taman onoliko koliko je potrebno da bi se popunio kontekst onoga na što se želi ukazati.Čitatelj se na vrlo originalan način upoznaje s narodnim predajama različitih kultura u kojima su, što nimalo ne iznenađuje, uvijek prisutne svevremenske vrijednosti i pristup životu.
Pričajući mu priče, od grčkih mitova preko japanskih parabola do priča europskih naroda i onih koje sam izmišlja, Jorge mu pomaže da upozna sebe i prevlada svoje predrasude. Iako pokazuje kako život nije jednostavan, već naprotiv, vrlo kompliciran, knjiga Ispričat ću ti priču prepuna je optimizma.
Baš naprotiv, na vrlo duhovit, nenametljiv i zabavan način čitatelja se odvraća od ideja o čarobnim formulama i nebuloznim pristupima. Vrlo je lagano i zabavno upijati rješenja za probleme u vezama, rješavati kompleksne obiteljske odnose, održavati prijateljstva, postavljati si i ostvarivati ciljeve, nositi se s predrasudama i očekivanjima okoline, poraditi na vlastitoj samoaktualizaciji, postati svjestan vlastitih mana i poraditi na vrlinama uz nešto jasno, nenametljivo i zabavno.
Knjiga se jednostavno mora pročitati iz najmanje dva razloga:
Jorge Bucay otkriva kako je pripovijedanje najjači i najbolji lijek za sve, da bez govora nema čovjeka i kako bez komunikacije nema ljudskog društva!
KATARINA TENŽERA 2.K3
