11. siječnja 2005. bio je najtiši i najtužniji dan u povijesti naše škole. Samo suze i tuga, velika nevjerica. Svijeće i zastava na pola koplja.
"NEMA VIŠE NAŠEG HOCA"
Veliko srce prestalo je kucati napaćeno iznenadnom, kratkom ali teškom bolešću, koja nam je svima odnijela čovjeka kojeg smo neizmjerno voljeli, cijenili i poštovali. Jer on je živio i radio s nama u školi dugi niz godina, bio s nama i u dobru i u zlu. Za svakog je imao riječi utjehe i razumjevanja. Bio je čovjek sa velikim srcem. Sa šarmom je rješavao i najveće probleme. I bio je uvijek tu! Zauvijek će nam nedostajati. Bez njega nikad više ova naša škola neće biti ista. Ostavio je neizbirisiv trag.
Oprostili smo se od njega dugim školskim zvonom...
IN MEMORIAM, Franjo Hocenski, prof. (1945. - 2005.)
Franjo Hocenski rođen je 18. studenoga 1945. godine u Osijeku. Godine 1968. u Rijeci završava Industrijsko-pedagošku školu i stječe zvanje prof. matematike i fizike. U rujnu 1968. godine se zapošljava u Metalskom školskom centru u Osijeku (kasnije EMŠC Osijek), a na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku radio je kao asistent iz kolegija Matematika u vremenu od 1978. do 1983. godine. Potom odlazi u Trgovačku školu gdje je bio profesor, voditelj, pomoćnik ravnatelja i vrsni pedagog.
Sudionik je Domovinskog rata. Poznat je i njegov politički angažman. Jedan je od osnivača Slavonsko-baranjske hrvatske stranke. Bio je i član Županijske skupštine i prvi predsjednik Gradske četvrti "Gornji grad".
Franju Hocenskog, učenici i djelatnici Trgovačke i komercijalne škole "Davor Milas" zadržati će u dragoj i vječnoj uspomeni.