"Jesen pruža najviše inspiracije pjesnicima. Ona je kraj ljeta, cvjetanja, bujnog rasta i topline te početak zime. Jesen na neki način ujedinjuje sva godišnja doba kojima je isprepletena. Jesen je vrijeme intenzivnih mijena, puna je naglih promjena: i pitoma i tiha i dramatična, bogata plodovima ljudskog rada i Božjim darovima, ispunjena je ljepotom boja i mirisa, puna plavetnila i sivila, zelena, smeđa, zlatna. Na kraju prevladava sivilo, tmurne boje, oblaci, magla, kiše i naposljetku bjelina snijega. No jesen nosi u sebi i klice budućeg proljeća.
Poezija o jeseni puna je nostalgije za suncem i svjetlosti, radostima ljeta i proljeća, očaranosti ljepotama jeseni, zadivljenosti bogatstvom plodova i boja jeseni..."
Pjesma jeseni
O jeseni, došla si nam zlatnim klasjem okićena,
Lijepa kao djeva mlada, kad pred oltar s dragim stupa,
Vedra kao duša ljeta, čarobna ko mjesečina,
O Jeseni suzna!
Donijela si život novi! – Ta ljetos smo svakog dana
Znoj i krvcu lili na tlo davno neorano,
Dok nas žarko sunce peklo s našeg neba plavetnoga,
O Jeseni rana!
A sad ljupko, zamamljivo smiješe nam se žita draga,
U baščama voće zrelo, i u brdu grožđe slatko,
A u nama srca biju žarkom čežnjom obojena,
O Jeseni blaga!
I mi čili, razdragani jurimo na polja plodna
Pjevajući pjesmu našu, dok džeferdar selom puca
I sve ječi kroz poljanu kao burni pozdrav Tebi,
O Jeseni rodna!
I žanjemo sve dok svuda ne spusti se večer kasna
I oglasi sitno zvono s visokoga ozgo brijega,
Pa se cijelim krajem širi ko blagoslov Majke Naše,
O Jeseni krasna!
Objavljeno: 1925. – 1960.