„Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu.
I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju,
s ljupkošću odrasloga čovjeka, umjesto s tugom djeteta.
I naučiš da sve putove moraš sagraditi danas
jer je sutrašnje tlo suviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš.
Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu,
umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće.
I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti.
Da si uistinu snažan.
I da uistinu vrijediš.“
Veronica A. Schoffst
Svaki početak je težak, odvajanje od roditelja, sredine u kojoj vas svi poznaju i vi poznajete njih, dolazak u novi grad, školu, učenički dom… Prof. Jurić i učenici recitatorske, glazbene, dramske i plesne skupine svake godine, prigodnim programom, požele dobrodošlicu novim učenicima. Upoznali su se sa svojim odgajateljima, održali prve sastanke i hrabro zakoračili u novi, samostalni svijet.
Kristina Jurić, prof.