„Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu.

I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost.

I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.

I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju,

s ljupkošću odrasloga čovjeka, umjesto s tugom djeteta.

I naučiš da sve putove moraš sagraditi danas

jer je sutrašnje tlo suviše nesigurno za planiranje.

Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš.

Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu,

umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće.

I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti.

Da si uistinu snažan.

I da uistinu vrijediš.“

Veronica  A. Schoffst

Svaki početak je težak, odvajanje od roditelja, sredine u kojoj vas svi poznaju i vi poznajete njih, dolazak u novi grad, školu, učenički dom… Prof. Jurić i učenici recitatorske, glazbene, dramske i plesne skupine svake godine, prigodnim programom, požele dobrodošlicu novim učenicima. Upoznali su se sa svojim odgajateljima, održali prve sastanke i hrabro zakoračili u novi, samostalni svijet.

Kristina Jurić, prof.